OLI ĆU GA JA TEBI, OLI ĆEŠ GA TI MENI

OLI ĆU GA JA TEBI, OLI ĆEŠ GA TI MENI

Svojom teorijom i praksom „hadezenjare“ a la Dobroslavić, Franković, Kulišić i pridruženi im klerici Crkve u Hrvata demonstriraju svoju fatalnu ukotvljenost u balkansku etičku paradigmu najpreciznije definiranu onom: „Oli ću ga ja tebi, oli ćeš ga ti meni“. A to se na ovim prostorima degradiralo kao opće prihvaćeno etičko načelo: „Ne čini drugome što ne želiš da on čini tebi“.

 

Vreme_je-Darko_Kaciga

 

 

 

 

 

 

Povodom izložbe slikara Anastasija Popovića u Trebinju, u sklopu obeležavanja evropskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, uzburkali su se duhovi u Dubrovniku. Razlog: Za potrebe ove izložbe neke od slika bile su posuđene iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik. A to se ne može bez političke odluke sa mesta gradonačelnika i župana, koji sami sebe smatraju autentičnim tumačima zaštite hrvatstva.

I ove godine, kao i lani, kao i prekolani, a tako će biti i dogodine i za sto godina – ako Bog i Hrvati podrže HDZ na vlasti – Evropski dan sjećanja na žrtve SVIH totalitarnih i autoritarnih režima, neprikosnovena HDZ vlast u Županiji predvođena još neprikosnovenijim županom Dobroslavićem, kao i deboto već neprikosnovena HDZ vlast u Gradu predvođena nesuđenim predsjednikom Mjesnog odbora Metohije (ne i Kosova) Frankovićem, u ideološkoj simbiozi sa mješovitim zdrugom Kulišićevih domobrana i nezaobilaznih klerika Crkve u Hrvata, obilježili su polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća, te prigodnim (na)govorima ISKLJUČIVO na Daksi, Jakljanu, Slanome i sličnim iz vidika klero-ustaštva bespogovorno pogođenim lokalitetima.

Ni ove godine, kao ni svih proteklih godina, kao ni dogodine ni za sto godina, ako ih dragi Bog poživi a Hrvati održe na vlasti, ni Primorac Dobroslavić, ni Ponikovac Franković neće ovaj dan obilježiti recimo i na zavičajno im obližnjim Lisačkim rudinama, a da ne govorimo da bi riskirali s pačanjem u unutrašnje stvari susjedne nam, a Županu i zavičajne, suverene države, pa obilježili, a time se ujedno i po prvi put sa hadezeovske strane ispričali za zločinačko orgijanje svojih neposrednih prednika ustaša (jer Titova komunistička Jugoslavija je sa aspekta, kako izvornog klero-ustaštva tako i današnjeg neoustaštva, spomena nedostojni apsolutni promašaj) nad popovskim odnosno ljubinjskim odnosno trebinjskim Srbima.

Ovakvom svojom teorijom i praksom hadezenjare ala Dobroslavić, Franković, Kulišić i pridruženi im klerici Crkve u Hrvata demonstriraju svoju fatalnu ukotvljenost u balkansku etičku paradigmu najpreciznije definiranu onom „Oli ću ga ja tebi, oli ćeš ga ti meni“ – u što je na ovim prostorima degradiralo opće prihvaćeno etičko načelo: „Ne čini drugome što ne želiš da on čini tebi“.

Primjenom te i tako deformirane balkanske etike, na primjer, Trebinjci se nijesu dužni ispričavati ni hadezenjarama, ni domobranima, ni popovima Crkve u Hrvata, ni Župljanima, ni Dubrovčanima, ni Hrvatima, ni Muslimanima za recentna ratna mrcvarenja. Jer, četres’prve ste ga vi nama, a devedes’prve mi ga uvalismo vama – ko će ga komu za dva’es godina viđećemo…

Reakcija gradonačelnika Dubrovnika (sic!) Frankovića na čin posudbe nekoliko slika trebinjsko-dubrovačkog slikara Atanasija Popovića iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik za izložbu u Trebinju i prozivanje ravnatelja Ivanovića zbog tog čina, kao i nazočnosti na otvaranju izložbe, izlazi čak i iz tih maksimalno raširenih balkanskih etičkih okvira. I ulazi u sferu psihijatrije, odnosno (vanjsko) političke patologije – koja vapijuće zahtijeva intervenciju i samoga Premijera, ujedno i predsjednika HDZ-a.

Ma možete li zamisliti, vi stariji moji sugrađani, predsjednika Skupštine Općine Dubrovnik (ondašnji gradonačelnik), i/ili svemoćnog predsjednika „Komiteta“,  pa čak i predsjednika SUBNOR-a koji bi 1970-tih, dakle 25 godina iza „njihovoga“ rata, prijetio:

„Šokiran sam činjenicom da se bez znanja osnivača (Općina Dubrovnik) drug Ivanović odlučio na sudjelovanje Umjetničke galerije Dubrovnik u organizaciji izložbe koja se odvijala u Bariju. Uzevši u obzir sve strahote koje su našem Gradu pristigle sa područja Italije, kao i činjenicu da se do danas nitko iz Barija nije ispričao i poklonio palim žrtvama, ovakav potez druga Ivanovića je nedopustiv. Ovim je iskazano nepoštovanje prema žrtvama, obiteljima žrtava, ali i svim stanovnicima Općine Dubrovnik i nadam se da će se drug Ivanović istima ispričati.

Nakon ovoga jasno mogu reći kako drug Ivanović više ne uživa moje povjerenje i očekujem što skoriji raspis natječaja za ravnatelja Umjetničke Galerije Dubrovnik“?

U Trebinju, Dubrovniku najbližem gradu, nekidan se dogodila, kako nas znalački informira gospar Teo, sin doajena dubrovačkog slikarstva gospara Pina, „izložba Atanasija Popovića, vrsnog slikara koji je kombinirao građanski realizam i romantizam, vještog crtača i solidnog kolorista“. A Popović je hercegovački Srbin, koji je veliki dio svoga života proveo u Dubrovniku, stvorivši u njemu značajna djela. Dakle, u Trebinju se dogodila izložba slika velikim dijelom nastalih u Dubrovniku s dubrovačkim motivima, a ne smotra artiljerijskog oružja kojim je razaran Dubrovnik. Gospar Atanasije Popović je bio romantični srpski slikar, a ne bešćutni artiljerac srbo-četničke soldateske; on je u svojim djelima kombinirao građanski realizam i romantizam, a ne velikosrpski šovinizam i radikalno svetosavlje.

Da se može i gore i niže i od Frankovića i od (dubrovačkog) HDZ-a, pobrinuo se prozvani Ivanović. Iako svjestan da mu nakon nedavne presude nema opstanka na mjestu ravnatelja UGD, ipak je za svaki slučaj ponizno podvio repicu, priznao puninu svoje krivnje i skrušeno pitao proštenje lokalnih političkih svemoćnika.

P.S.1. Notorni Slavonijac odnosno Baranjanin I-ve-ce Šolja u svojoj najnovijoj kleroustaški intoniranoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji prdoklačio je o ugroženosti Bokeljske mornarice i „Bokeljana“ od „barbara s istoka“.

P.S. 2. Ceterum censeo… U ostalom mislim da treba ukinuti: 1) Hrvatsko državljanstvo svima koji ne prebivaju u Hrvatskoj; 2) Ministarstvo turizma; 3) Mostu preko Rijeke dubrovačke vratiti njegovo časno, izvorno ime – Most Dubrovnik.

Ostavite odgovor