POLITIČKA-BEZNAČAJNOST-HRVATSKE-LJEVICE

POLITIČKA BEZNAČAJNOST HRVATSKE LJEVICE

Od vas, odnosno nas (sebe ne isključujem dapače) očekuje se da hrvatskoj građanskoj ljevici ponudimo najmanje onoliko alternative u kvalitativnom i kvantitativnom smislu koliko su desnici u odnosu na HDZ ponudili gospoda Božo Petrov i Nikola Grmoja i njihov Most.

 

Vreme_je-Darko_Kaciga

 

 

 

 

 

 

Gospođi Anki Mrak Taritaš, predsjednici, gospodinu Goranu Beusu Richemberghu, potpredsjedniku, gosparu Mariu Tevšiću, članu predsjedništva GLAS-a, najnovije idiotarije na lijevo-liberalnom krilu hrvatskog političkog spektra, iz dubine svoje lijevo – liberalne hrvatske duše želim na političkom planu sve najgore – da se što prije i što bolnije suoče sa svojom političkom beznačajnošću.

Baš kao što sam to isto nedavno poželio drugu Draganu Markovini, predsjedniku, i drugarici Radi Borić, potpredsjednici političkog mrtvorođenčeta nazvanog Nova ljevica, a koja želja mi se, vidjelo se to na zadnjim, a njima prvim (lokalnim) izborima, već ispunila.

Baš kao što se više nitko na hrvatskoj ljevici ni ne sjeća kako je ono bivši predsjednik Ivo Josipović nazvao svoju stranku i postoji li ona zapravo više. Kao što se ne zna čemu služi Radnička fronta Mate Kapovića, ili životari li i nakon smrti Dr Stipe Šuvara i za života mu minorna Socijalistička radnička partija.

Gospođe i gospari, drugovi i drugarice Mrak Taritaš, Tevšić, Beus Richembergh, Borić, Markovina, Josipović, Kapović… Je li više dosta ove larpurlartističke odnosno egocentrične odnosno solipsističke zajebancije na hrvatskoj ljevici? Zar ne osjećate svojom političkom dužnošću ZAJEDNO ponuditi hrvatskom biračkom tijelu napokon nešto politički relevantno sposobno prodrmati iz apstinencije njihove razočarane lijeve odnosno građansko-liberalne duše?

Od vas, odnosno nas (sebe ne isključujem dapače) očekuje se da hrvatskoj građanskoj ljevici ponudimo najmanje onoliko alternative u kvalitativnom i kvantitativnom smislu koliko su desnici u odnosu na HDZ ponudili gospoda Božo Petrov i Nikola Grmoja i njihov Most. Dakle, na istinski lijevoj platformi (kvalitet), sve ispod deset posto (kvantitet) je nezadovoljavajuće – i podrazumijeva na primer nakon posljednjih (lokalnih) izbora, Dr Josipoviću odnosno dr. Markovina, ne (samo) neopozive ostavke nego samoraspuštanje vaših smiješnih strančica.

Odnosno podrazumijeva sabor ujedinjenja hrvatske ljevice – štoviše eto moga prijedloga imena – baš Hrvatske ljevice. Da se tim deboto oksimoronskim spajanjem nacionalnog i internacionalnog poruči da je sam pojam Hrvatske i hrvatstva kroz proteklih četvrt stoljeća hadezenjarskog mrcvarenja obezvrijeđen, odnosno unakažen, odnosno otuđen od sebe sama i onoga što bi trebao značiti. Da ako bi stvarno paradigma hrvatstva bili tipovi i pojave kao što su Ante Pavelić, Franjo Tuđman, NDH, Alojzije Stepinac, Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, H(Č)SP, HOS, Rafael Vitez Boban, Gojko Šušak, Vlado Košić, Bleiburg, Herceg-Bosna ili Dario Kordić – da mi na to bezuvjetno ne pristajemo, jer se gnušamo takvih i sličnih ustaških odnosno neoustaških, dakle suštinski protuhrvatskih, tvoraca i tvorevina.

Nadalje, u ideološke pratemelje Hrvatske ljevice umjesto apstraktnog internacionalnog antifašizma, eksplicite ugraditi konkretno hrvatsko protu(klero)ustaštvo. Dakle, na primjer, nije hrvatski odnosno splitski problem poljudska svastika, nad kojom se neumorno tobože zgražaju splitski i hrvatski hadezenjare. Problem je što su se za ovakvu, dakle neoustašku, Hrvatsku (iz)borili i ginuli mladi ljudi organizirani u zdrugove neoustaške stranačke vojske. I što je u današnjoj Hrvatskoj najnormalnija stvar da današnji Split resi spomenik tim mladim Splićanima koji su poginuli za ideale koje eto nije uspio doživjeti njihov tobožnji ustaški uzor Rafael Vitez Boban.

Problem je što svećenik neoustaške takozvane Crkve u Hrvata, dominikanac Luka Prcela, redovito usred Splita po svom nahođenju, a ne na zahtjev na primer rodbine, drži mise zadušnice za neprikosnovenoga mu Antu Pavelića. A kada je hadezeova predsjednica države onomad za vanjsku upotrebu bila prisiljena NDH nazvati zločinačkom tvorevinom, javno se zgroziti i uvrijediti nad takvom njezinom neoprostivom tvrdnjom, na što je ona njemu, puna kršćanske, u konkretnom slučaju kleroustaške, empatije brže-bolje sve oprostila…

I na tim kristalno jasnim ideološkim temeljima treba graditi program gospodarske i moralne obnove Hrvatske. Program u kojem neće biti mjesta za anarhističke nebuloze političkih sekti poput Živog zida ili Srđ je Grad, odnosno tuđmanovsko-hadezenjarska državotvorna orgijanja poput katastrofe od Agrokora, odnosno za Plenković-Dalić neotuđmanovska laprdanja o reotkupu INE („a da se javni dug ni za lipu ne poveća“).

Program kojemu će apsolutni prioritet biti vratiti gospodarski i demografski smisao Slavonije, Baranje, Banije, Gorskog kotara, Dalmatinske zagore, Dubrovačkog primorja, Konavoskih brda; vraćanje agrikulture, marikulture i industrije u gospodarske temelje Dalmacije. Program u čijoj će izradi odnosno primjeni, umjesto objektivnih izroda poput Ivice Todorića, Ljube Ćesića Rojsa ili Nadana Vidoševića,  ključnu ulogu imati objektivne Hrvatine poput – riskirat ću s našijencima – velikih poduzetnika Tedeschija ili Lukšića, odnosno malih poput vinara Miloša ili kamenara Luja. 

 

Foto: Radnička fronta

 

P.S. Ceterum censeo… Uostalom mislim da treba ukinuti: 1) Hrvatsko državljanstvo svima koji ne prebivaju u Hrvatskoj; 2) Ministarstvo turizma; 3), Mostu preko Rijeke dubrovačke vratiti njegovo časno, izvorno ime – Most Dubrovnik.

 

Ostavite odgovor