MERKEL I ERDOGAN PROTIV HRVATA

MERKEL I ERDOGAN PROTIV HRVATA

Želim vjerovati da su Deutschland und Frau Angela Merkel, kao vodeća zemlja odnosno žena evropske i svjetske politike, htjeli poslati snažnu političku poruku odnosnim ponovno nasmrt zavađenim balkanskim narodima. Da bi, između ostalog, baš zajednički jezik mogao i trebao biti najprikladniji instrumenat premošćivanja jazova iz nevesele (recentne) prošlosti.

 

Vreme_je-Darko_Kaciga

 

Originalno objavljeno u „Glasu grada“ 17. jula 2017.
 
 
 
 
 
 

Od svih aktualnih, a možda i uopće, svjetskih političara najviše cijenim gospođu Angelu Merkel, dostojnu reprezentanticu velikog i slavnog njemačkog naroda. Doživljavam ih, nju i njezin narod – baš suvremeni njemački narod – koji nju već punih 12 godina opetovano demokratski izabire da ga baš ona predstavlja, kao najveće branitelje istinskih evropskih vrednota, od kršćanskih do antinacističkih.

A jedan od vodećih predstavnika neoustaško-katolibanskog novinarstva u Hrvata, Osječanin Ivica Šola, svoju zadnju kolumnu u takozvanoj „Slobodnoj Dalmaciji“ naslovio je: „Angela Merkeloglu – opasnost za Hrvate i Europsku uniju“. U nadnaslovu se ističe: „Njemačka kancelarka jasno stala uz Tursku u cilju obnove osmanskog carstva na Balkanu, žrtvujući jedan narod.“

Još se u opremi teksta naglašava: „Merkel ostvaruje pretpostavke za Erdoganov san: stvaranje čiste islamske (para)države u srcu Europe, gdje su Hrvati u BiH prve žrtve“. A ispod najsmrknutije fotografije koja se iznašla u foto-arhivu, ponavlja se završno pitanje iz teksta: „Tko ovu opasnu ženu, koja zaslužuje ‘konačni pad’ može zaustaviti?“

Završetak teksta nudi nam i odgovor na to pitanje: „Trump? Govor u Varšavi budi nadu…“. Dakle, svjetski relevantan uzor građanskoj i protu-ustaškoj Hrvatskoj, koju, čitatelji Glasa Grada će plebiscitarno i dakako prešutno to potvrditi, dostojno reprezentiram ja – jesu gospođa Angela Merkel i evropska kultura njezinoga njemačkoga naroda; A neoustaško-katolibanskim autistima (kraće: hadezenjarama) jedina preostala nada je lik, djelo, kultura i ćudoredno čistunstvo mistera Donalda Trumpa, iz obližnjih nam i kulturološki bliskih Sjedinjenih Američkih Država.

Rečeni Šola najprije aludirajući na Hitlera konstatira da je „Angela Merkel pretvorila Europsku uniju u vlastitu prćiju“ – čime da je navukla „bijes i otpore mnogih zemalja članica“. Pa su tako „u tom njezinom deliriju moći i Hrvati postali meta“. Počelo je to, otkriva nam on, ovako: „Opće je mjesto da je sufinanciranjem nedavne Deklaracije o zajedničkom jeziku na liniji jugoslavenskog nacionalizma, koji je uvijek bio pokrivalo za velikosrpstvo, Njemačka izvršila kulturnu agresiju na Hrvatsku, jer je jezik temelj samobitnosti i identiteta svakog naroda.“

Iako sam potpisao Deklaraciju, nijesam znao da ju je Njemačka sufinancirala, pa me to saznanje baš raduje. A citiranu Šolinu rečenicu valjalo bi uzeti kao paradigmu izopačene ideologije koju cijelim ovim člankom demonstrira. Najprije se u danom trenutku potrebna mu floskula (dubrovački: prdoklačina) proglasi „općim mjestom“ o kojem se ne raspravlja, a radi se zapravo (u konkretnom slučaju) ne o općem (univerzalnom, svjetskom, evropskom) mjestu, nego o tipičnoj autističnoj paranoji kleroustaškog plačipizdunstva. Sufinanciranjem deklaracije, koja je inače u skladu sa stavovima praktično svih vodećih svjetskih slavista, uključujući njemačke znanstvenike, a isključujući većinu hrvatskih slavista-autista, da je „serbokroatisch“ jedan jezik, želim vjerovati da su Deutschland und Frau Angela Merkel,  kao vodeća zemlja odnosno žena evropske i svjetske politike, htjeli poslati i snažnu političku poruku odnosnim ponovno nasmrt zavađenim balkanskim narodima. Da bi, između ostalog, baš zajednički jezik mogao i trebao biti najprikladniji instrumenat premošćivanja jazova iz nevesele (recentne) prošlosti.

Kaže se: u laži su kratke noge. A u lažnoj ideologiji još kraće. Njemu, Šoli, odnosno njima, neoustaškim katolibanima, opće je dakle mjesto, na primjer, da je „Njemačka izvršila kulturnu agresiju na Hrvatsku, jer je jezik temelj samobitnosti i identiteta svakog naroda“. Zadržavajući tu Šolinu argumentaciju, činjenice su da Njemačka nije izvršila nikakvu, pa ni kulturnu agresiju na Hrvatsku, jer veliki broj svjetski značajnih naroda nema svoga (posebnog) službenog jezika, a samobitnost i identitet im nitko, pa zasigurno ni g. Šola, ne dovodi u pitanje. Počam baš od Trumpovih SAD, pa obližnje Kanade, pa obližnjega Meksika, pa Brazila, Argentine i ostatka Južne  Amerike, pa Australije, Novog Zelanda, do evropskih jezično „nesamobitnih“ sirotana poput Švicaraca ili Austrijanaca.

Zatim je “proslovenskim stavovima prema onoj farsi od arbitraže Njemačka implicitno izvršila i teritorijalnu agresiju na Hrvatsku“. A zapravo je samo prijateljski preporučila da prihvatimo, po nas objektivno povoljan, pravorijek arbitraže i time zauvijek eliminiramo taj latentni izvor trvenja sa sjevernim susjedima. Štoviše, osobno držim vrlo vjerojatnim da smo povlačenjem svoga člana u arbitraži dobili više nego što bismo uz njegovu pomoć.

Ovo dvoje je Šoli dovoljno da to proglasi Njemačkim „savezom sa Srbima i Slovencima na štetu Hrvatske“, nakon čega se „sklapa skandalozan pakt s islamistom Erdoganom, kako bi posmicala Hrvate u BiH zagovarajući istu kao građansku državu…“Dakle, sami spomen građanske države kod neoustaškog katolibana Šole budi (dis)kvalifikacije poput „skandaloznog pakta s islamistom Erdoganom“ odnosno „smicanju Hrvata u BiH“.

Ali, nije to ni po’mise, Šolina neobuzdana mašta to odmah kvalificira njemačkim pristajanjem „uz neo-imperijalističke turske interese na Balkanu u cilju obnove zloglasnog Osmanskog Carstva, u kontekstu politike neo-osmanizma definiranog u knjizi bivšeg turskog premijera Ahmeta Davutoglua pod naslovom ‘Strategijska dubina’. E da bi se to ostvarilo, Merkel, zajedno s Erdoganom, prvo treba bosansko-hercegovačke Hrvate ‘nabiti na kolac’ i BiH ustrojiti kao građansku državu gdje bi… Hrvate izložila definitivnom teroru Izetbegovićeve proturske politike… Pa slijede citati Davotoglua o otomanskim stoljećima Balkana kao o „uspješnoj priči koju sada treba obnoviti“, pa Mažuranića („Smail-aga krvav harač kupi… kome kolac, kome li konopac.“), pa  naslovnice iz Večernjaka („Njemačka gura inicijativu po kojoj bi Hrvati u BiH – nestali. Merkel tako priprema – ‘konačno rješenje’ problema Hrvata u BiH!“.

Ovo je bilo dovoljno gosparu Ivici Šoli da gospođu Angelu Merkel preimenuje u Fatu Merkeloglu, a meni da ja njega ubuduće tretiram kao I-ve-ce Šolju. Ta mu Fata Merkeloglu postaje „ozbiljna prijetnja ne samo Hrvatima u BiH i Republici Hrvatskoj, već i samoj Europskoj uniji i njenoj sigurnosti“ – osoba koja u deliriju moći  bahato navodno poručuje: „Europska unija, to sam ja“, ona „ostvaruje pretpostavke za Erdoganov san – stvaranje čiste islamske (para)države u srcu Europe u kojoj su već sada brojne terorističke ćelije, poput Gornje Maoče“, a „savez Merkel i Erdogana podsjeća na pakt Ribentrop-Molotov, gdje bi Merkel dio BiH izručila Erdoganu, drugi Putinu, a ulogu Poljaka namijenila Hrvatima“. Vrhunac bezboštva je kad on, katolibanoglu I-ve-ce Šolja, obilježava gđu. Merkel u navodnicima, dakle kao tobožnju  „demokršćanku“.

A radi se o tome da katastrofalna četvrtstoljetna teorija i praksa kako neočetničke svetosavske Republike Srpske, tako i neoustaške katolibanske Herceg-Bosne, najkatastrofalnija posljedica kojih je pojava i narastanje radikalnog islamizma u BiH, nameće građansku BiH kao jedini izlaz iz postojećeg bezizlaza. Činjenica da je velika, ma što velika, najveća/i političar(ka) svijeta eksplicite zauzeo/la takav stav budi nadu da je i nemoguće, da u srcu Balkana niknu pretpostavke za drugu Švicarsku, moguće. Bože, ali ne onaj kojega ispovijeda Šol(j)a, nego baš Onaj vjeru u kojega tako dosljedno demonstrira ona, čuvaj  njemačku kancelarku gospođu Angelu Merkel i Europsku uniju! Daj da građanska Bosna i Hercegovina po mogućnosti (preko)sutra postane njezin sastavni dio!  

 

P.S. Ceterum censeo… Uostalom mislim da treba ukinuti: 1) Hrvatsko državljanstvo svima koji ne prebivaju u Hrvatskoj; 2) Ministarstvo turizma; 3) A mostu preko Rijeke dubrovačke vratiti njegovo časno, izvorno ime – Most Dubrovnik.

 

Ostavite odgovor