HRVATSKA KATOLIČKA KULTURA I MATO VODOPIĆ

HRVATSKA KATOLIČKA KULTURA I MATO VODOPIĆ

A da to jugokomunisti nijesu učinili u falu? Ali, hebiga (srpski: jebiga), baš oni grozni jugokomunistički sustavni zatirači svega hrvatskoga i katoličkoga i pridruženi im hrvatski odnosno dubrovački domaći izdajnici u jeku svoje svemoći nadjenuše ime i prezime jednoj od najvažnijih lapadskih prometnica baš po dum Matu Vodopiću, koji je svoje najplodnije kleričke i spisateljske godine (1857-1879) proživio kao župnik u obližnjem Svetom Mihajlu.

 

Vreme_je-Darko_Kaciga

 

 

 

 

 

 

Predsjednica dubrovačkog ogranka Matice hrvatske Dr Slavica Stojan na nekidašnjem predstavljanju zbornika o dubrovačkom biskupu, književniku i prirodoslovcu Matu Vodopiću (1816-1893), u skoro punoj velebnoj novoj crkvi Svetog Mihajla u Lapadu potužila se da je on, iako za života faljen i slavljen, ipak ostao deboto prešućena veličina u hrvatskoj književnosti; da su mu se djela prigodice izdavala, ali da ga se „spominjalo više kao efemernu pojavu nego kao reprezentativnu književnu figuru“, a moglo bi ga se i trebalo slaviti kao rodonačelnika kršćanskog realizma odnosno humanizma u Hrvata.

No za razliku od na primjer Talijana, koji su svoga Alessandra Manzonija (Manconi) i njegove „Zaručnike“ ovjekovječili kao najčitaniji talijanski roman svih vremena, mi uporno kompleksaški podcjenjujemo svoje vodopiće, a precjenjujemo tuđe manconije. Ustvrdila je da je taj zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog pred eto punijeh kvarat stoljeća, 1993. godine, o  stotoj obljetnici Vodopićeve smrti, „nešto najveće i najbolje i najopsežnije što je ikad posvećeno Matu Vodopiću“. Jer, apostrofirala je: „U prilikama XX stoljeća i odnosa prema hrvatskoj katoličkoj kulturi tko bi se sjetio Vodopića kao literata, kao vrsnog predstavnika zavičajne književnosti?“

Ali, hebiga (srpski: jebiga), baš oni grozni jugokomunistički sustavni zatirači svega hrvatskoga i katoličkoga i pridruženi im hrvatski odnosno dubrovački domaći izdajnici u jeku svoje svemoći nadjenuše ime i prezime jednoj od najvažnijih lapadskih prometnica baš po dum Matu Vodopiću, koji je svoje najplodnije kleričke i spisateljske godine (1857-1879) proživio kao župnik u obližnjem Svetom Mihajlu. A, na primjer, Miroslavu Krleži uvališe bokun neugledne skalinate na Montovjerni s jedva desetak kućnih brojeva.

Kako što i napokon oslobođeni i osuverenjeni golubi na hrvatskom Stradunu odnosno galebi po katoličkoj Gruškoj vali znadu, jugokomunisti zasigurno nijesu bili obožavatelji „hrvatske katoličke kulture“. Nego? A da, površni i brzopleti kakve su ih Marx i Engels odnosno Lenjin i Tito stvorili, to nijesu učinili u falu, vjerujući da je Vodopić bio bliži univerzalnoj katoličkoj ideji na vjerskom, a jugoslavenskoj na svjetovnom planu?

PS 1. Predsjednik Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić u društvu predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića: „Ustaški pozdrav „Za dom spremni“ je protuustavan, ali dopustiv u iznimnim situacijama“. Poslati predsjednika Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima i predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i/ili cijelo to Vijeće i/ili Akademiju i/ili Premijera i/ili cijelu Vladu Republike Hrvatske i/ili Ustav Republike Hrvatske u pizdu (srpski: pičku) materinu je nedopustivo, osim u iznimnim situacijama.

P.S. 2. Ceterum censeo… U ostalom mislim da treba ukinuti: 1) hrvatsko državljanstvo svima koji ne prebivaju u Hrvatskoj; 2) Ministarstvo turizma; 3) Mostu preko Rijeke dubrovačke vratiti njegovo časno, izvorno ime – Most Dubrovnik.

Ostavite odgovor