(PROTIV)USTAVNI PATRIOTIZAM

(PROTIV)USTAVNI PATRIOTIZAM

Jirgen Habermas polazi od katastrofalne datosti da je (nacistički) „protivustavni“ patriotizam upropastio njemački narod i njegovu velebnu kulturu i trajno mu opteretio svijest i povijesnu memoriju, čime je dotadašnje poimanje (njemačke) nacije dovedeno u pitanje. Izlaz je u modernom, „postnacionalnom“ redefiniranju (evropskih) nacija, omeđenih do daljnjega postojećim državnim granicama.

 

Vreme_je-Darko_Kaciga

 

 

 

 

 

 

Prvo je u subotu uoči Badnjega dana biskup dubrovački, “domoljubnim patriotizmom“ ponajmanje inficirani biskup Crkve u Hrvata poručio: „Ne želim biti pesimist, ali mislim da smo već prešli granicu sa koje nema povratka. Potrebno nam je demografsko čudo, a njega nema bez vjere.“

A onda se Dr Ivica Šola, ponajzadrtiji slavonski demonstrator klero-ustaške teologije Crkve u Hrvata u svojoj stalnoj kolumni, ovaj put u svečanom božićnom trobroju „Slobodne“ posrao Dalmatincima na Božić. On se bezbož(ić)no obrušio na bivšeg predsjednika Parlamenta Evropske Unije, a aktualnog lidera njemačkih socijaldemokrata Martina Šulca zbog njegove „plemenite“ (navodnici Šolini) želje „o stvaranju superdržave nazvane Sjedinjene Evropske Države“. Što da je „monstruozan projekt, jer ubija Evropu i njezino bogatstvo različitosti u ime same Evrope po mjeri kapitala, birokracije i opskurne diktature takozvanih eksperata“, a što je više nego očigledno iz činjenice da „i Evropska Unija ima svoj ustav (Lisabonski ugovor). Ali gle banalnosti – zapravo sprdnje: Kada gledate evropsko ili svjetsko nogometno prvenstvo, nisam primijetio da navijači Španjolske, Portugala, ili Njemačke navijaju sa zastavom Evropske Unije.“ Zaključuje da će „eventualni proces stvaranja Sjedinjenih Evropskih Država biti najveći genocid i kulturocid u povijesti ljudskog roda.“

Sve to da je samo nastavak procesa „proskribiranja domoljublja“, odnosno „brisanja naroda i država“, a koji da je započeo „davno baš u Šulcovoj Njemačkoj“ i to 1980-tih naukom filozofa ljevičarske Frankfurtske škole Jirgena Habermasa, koji je „široko elaborirao kako Nijemci nakon Aušvica odnosno nakon nacizma, ne smiju biti patrioti, da je domoljublje, ne samo u Njemačkoj opasan pojam i da ga treba zamijeniti ustavnim patriotizmom“. Pa ovu „genijalnu podvalu“ Šola proglašava ne samo „opasnom“, nego i „veoma smiješnom“ – jer banalizira njegova, u „domoljubni patriotizam“ (što bi valjda bio adekvatan izraz za Šolin povijesno – memorijski pandan Habermasovom „ustavnom patriotizmu“) ogrezla, slavonska dušica, on ne zna čovjeka „koji može ljubiti komad papira zvani pravni akt“.  

Ubrzo se to ne samo protudomoljubno nego i antipatriotsko Habermasovo zlo utjelovljeno u „neologizmu ustavnog patriotizma“ nezaustavljivo proširilo Evropom, najprije po Italiji, zatim posvuda. Desničarski štetni idiot Šola ovaj Habermasov „izum“ definira kao „ smjesu njemačke nečiste savjesti i globalističkih financijskih oligarhija (kojima je Habermas služio kao ljevičarski korisni idiot)“. To kao da svoju aktualnu primjenu ima u zbivanjima oko pokušaja katalonskog odcjepljenja od Španjolske, gdje unionisti „trube kako ne postoji ni španjolska, ni katalonska nacija, nego samo građani Španjolske sa pravima i dužnostima unutar pravnog sustava na čelu s Ustavom“.

Dakle, da to približimo hrvatskom (balkanskom) čitatelju – Kataloncima/Hrvatima se umjesto suverene i nacionalno apsolutno definirane Herceg-Bosne/Katalonije, nameće apstraktni „orvelovski pojam ustavnog patriotizma“ u vidu građanske Republike Španjolske/Bosne i Hercegovine. „Znanstvenik“ Šola tako razotkriva „laž umotanu u znanost kako mi postojimo samo kao individue, te da je nacija izmišljotina države“.

Zatim demonstrira punoću moralne izopačenosti, a znanstvene promašenosti svog (tipičnog za Balkan) povijesnog/(h)istorijskog pristupa iščeprkavanju, u konkretnom slučaju, dokaza o postojanju „domoljubnog patriotizma“ i prije formiranja nacionalnih država. Pa se njegova pseudo-znanstvenička dušica – koja vjerojatno puno čita, ali zaludu jer čita s predumišljajem – ne da bi nešto naučila, nego da bi našla što više dokaz(ić)a za svoje unaprijed zadane teze. Pri čemu zanemaruje sve eventualne kontra-argumentčine koje bi i „blento“ uočio – stade razbacivati imenima poput Makjavelija, Dantea odnosno Pavla Ritera Vitezovića ili Marulića, čije svekoliko djelo, je li, on ima u malom prstu, pa da iz puke činjenice da je on (za prijatelje: On) nabrojio njihova imena, „i blenti postane jasno da je domoljublje i svijest o naciji postojalo prije nastanka država, dapače, prethodilo mu je“.

Pa nam mali nesuočeni klero-ustašić otkriva kako nema protiv-argumenata za sučeljavanje sa velikim Nijemcima, koji su smogli snage suočiti se s nezaobilaznim i neoprostivim u povijesti svoga naroda, tako što im izvrće teze: „Nikakav ‘ustavni patriotizam’ nije stvorio narode i njihove velebne kulture, nego svijest, povijesna memorija i kultura…“

Ne, Habermas to ne tvrdi! On polazi od katastrofalne datosti da je (nacistički) „protivustavni“ patriotizam upropastio njemački narod i njegovu velebnu kulturu i trajno mu opteretio svijest i povijesnu memoriju, čime je dotadašnje poimanje (njemačke) nacije dovedeno u pitanje. Izlaz je u modernom, „postnacionalnom“ redefiniranju (evropskih) nacija, omeđenih do daljnjega postojećim državnim granicama, sa tendencijom da te granice postaju sve administrativnije, a granice Sjedinjenih (dakle nikad više zaraćenih) Evropskih Država sve „državnije“.

A evropski narodi, dakako zadržavajući i razvijajući svaki svoj jezik i općenito kulturu, suštinski će se razlikovati međusobno poglavito po tome koliko stvarno primjenjuju unificirane evropske standarde temeljnih građanskih prava, sloboda i odgovornosti proklamiranih evropskim nadustavom, a inkorporiranih u nacionalnim ustavima. Pri tome nema objektivne opasnosti da bi u dogledno vrijeme došlo do gubitka identiteta evropskih nacija, njihova stapanja u evropsku nadnaciju. Na primjer njemačke i hrvatske nacije.

Trebat će barem još 500 godina da Crkva u Hrvata, fatalna odrednica hrvatskog nacionalnog identiteta i (ne)kulture, iznjedri svećenika (biskupa), koji bi nakon spoznaje da se „prešlo granicu s koje više nema povratka“, smogao hrabrosti (vjere) pa na vrata svoje crkve (katedrale) pribio ne nužno 95, dosta bi bilo i desetak teza.

A ne bi ih, za razliku od slavnoga Šulcovog imenjaka i sunarodnjaka prije pet stoljeća, trebao niti izravno uperiti protiv pape, već više raspaliti po svojim kolegama (nad)biskupima i teolozima Crkve u Hrvata. Pri čemu bi možda dobio čak i papinu podršku. Ne bi ih morao niti pribijati na vrata i izlagati se riziku da se usmenom predajom izvitopere, već bi ih mogao u realnom vremenu obznaniti urbi et orbi putem svoga bloga ili Facebooka. 

A boj’se i šesto godina da hrvatska socijaldemokracija uzmogne hrabrosti (vjere) jasno i vjerodostojno artikulirati temeljne ideološke postavke poput svojih njemačkih kolega predvođenih gospodinom i drugom Martinom Šulcom, koji će svoju vjerodostojnost uščuvati čak i kad, svjestan prevelike važnosti politički stabilne Njemačke za samu Njemačku i njemačku naciju, ali i za opstanak Šoli mrske Evropske Unije, sutrašnjih Sjedinjenih Evropskih Država, ovih dana, nadam se, svoje postizborno odlučno „ne“ velikoj koaliciji sa velikom Angelom Merkel preinači u „ipak da“, uvjeren da mu njegovi birači, mahom „ustavni patrioti“. U pretežnom broju to neće zamjeriti, prihvaćajući procjenu da je to u danoj situaciji ipak u interesu njemačkog naroda, pa i njemačke socijaldemokracije, kao i cijele Evropske Unije.

P.S. “Monstruozne farizejske dimenzije“ vodećeg ideologa Crkve u Hrvata konfrontirane baš Katoličkoj crkvi u Njemačkoj, Šola je egzaktno da valjda ne može egzaktnije, Krleža bi rekao „matematički“ mjerljivo,  demonstrirao u najnovijem kolumnističkom zločinačkom poduhvatu naslovljenom „Praljak je zločinac jer nije plaćao crkveni porez“, a nadnaslovljenom „Bezobrazno bogata Katolička crkva u Njemačkoj iz svoje bahatosti ljude rado šalje u pakao“, u kojem je njegova kristološki promašena slavonska dušica svojim gov..orom zas…trla (Slobodnoj) Dalmaciji  i Novu godinu.   

P.S.2 Ceterum censeo… U ostalom mislim da treba ukinuti: 1) hrvatsko državljanstvo svima koji ne prebivaju u Hrvatskoj; 2) Ministarstvo turizma; 3) Mostu preko Rijeke dubrovačke vratiti njegovo časno, izvorno ime – Most Dubrovnik.

Ostavite odgovor

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.