HRVATSKA-FUDBALSKA-EURO-AVANTURA

HRVATSKA FUDBALSKA EURO AVANTURA

Za razliku od stvarno (potencijalno) besprijekornog stupa obrane istinskih hrvatskih političkih vrijednosti Domazora Milavidanovića, koji zadovoljavajući svoju bezgraničnu prepotenciju ne preže provocirati svoju i nacionalnu sudbinu zabijajući neobranjivi autogol u posljednjoj minuti sudačke nadoknade kod stanja 2:1 za nas. Što nema veze, jer da će nam i ovih 2:2 sigurno biti dostatno za prolaz u drugi krug natjecanja.

 

Autor: Darko Kaciga Dubrovčanin

 

Reprezentacija hrvatskog genija rasturala je Čehe u svakom pogledu sve do 80-tih minuta, odnosno godina. A onda je dotad najdosljedniji/a i najreprezentativniji/a u obrani istinskih hrvatskih nacionalnih vrednota dr. Vesniel(a) Pusubašić zatečen(a) u trenutku odsutnosti prouzročenom samodopadnim uživljavanjem u spoznaju da, generalno –sekretarski gledano, ulazi u uži krug najboljih golman(ic)a u svekolikim Ujedinjenim nacijama.

HRVATSKA-FUDBALSKA-EURO-AVANTURA-corlukaPa je u već dobivenoj utakmici previdio/la da je, inače besprijekorno zanatski posloženi, pragmatični češki stručni štab malo prije povukao jedini mogući preostali mu svrhoviti potez s ubacivanjem trećeg i najvišeg „nebodera“ u svoj napad – pomalo i naivno nadajući se da bi ga koji zalutali centaršut mogao pogoditi ravno u stršeći mu dio tjemena, a koji ne može pokriti još od ratova s Turcima izranjavana Ćorlukina glava.

Dakako da to nije primijetio, apsolutno ovakvoj hrvatskoj reprezentaciji nedorasli, ni „stručni“ štab na čelu sa zalutalim u evropski soccer (dubrovački: fuzbal) slučajnim managerom Timom Oreskovichem (hrvatski: „izbornikom“ Antom Čačićem). A njime, što izravno iz Maksimirske šume, što daljinski iz Remetinca, bigbraderovski upravlja apsolutni gazda hrvatske nogo-politike Tomizdrav Karamamić.

I zbilo se što se češkim štreberima snilo: kako su nogomet i politika nepredvidljive igre u kojima je sve moguće, desilo se da je baš onaj Čeh koji više-manje jedini  koliko-toliko „zna lopte“ konačno došao u priliku neometano centrirati, te da je baš ta lopta pogodila onog netom ubačenog grmada ravno u stršeći mu dio tjemena iznad Ćurlukine vaterpolske kapice, i odatle se odbila baš prema našem golu. A to je inače  bio prvi njihov ozbiljniji šut na naša vrata, a koji šut bi naš /a dr.Vesniel(a) Pusubašić bez većih problema obranio/la, samo da nije, kako smo gore elaborirali, u tim trenucima bio/bila mislima kontinentima daleko od, pomalo već i trivijalnog mu/joj, Evropskog prvenstva.

Onda je eruptirao gnjev reprezentanata autentičnih hrvatskih narodnih masa, koji godinama uporno ukazuju na neodrživost stanja u močvari zvanoj Hrvatski Nogometni Savez (HNS), te na apsolutnu nezasluženost da se ta per excellence hadezenjarska odnosno ne-evropska maligna tvorevina kiti perjem ove per excellence evropski dizajnirane reprezentacije. 

Nogometna publika, po nekim autorima, najprimitivniji i najkrezubiji, ali i najautentičniji reprezentant nepatvorene duše, u konkretnom slučaju hrvatskog naroda, učinila je to na razini svoga genija. Jer za većinu njih odavno registriranih u najcrnjim policijskim evidencijama, bilo je pravo umijeće i izići iz zemlje, a onda još i probiti se do St. Etiennea, pa proći sve kontrole mnogobrojnih i mnogovrsnih francuskih policija i žandarmerija po gradu, te ispred i na stadionu i svim detektorima i psima tragačima usprkos, unijeti svu onu pirotehniku, pa kamuflirati se sve do utanačenog trenutka i na koncu  složno i sinhronizirano obaviti planirani performans i polučiti željeni efekt.

Imati pri tome i „sportske sreće“, jer sreća prati hrabre, pa da ona strašna „bomba“ ne ozlijedi nesretnog redara koji se u zao čas našao na pogrešnom mjestu. Učinili su to na sebi svojstven način – pa neka je i za tuzemni i za europski i nogometni i politički establishment sto puta primitivan i još toliko puta neprihvatljiv – jer oni su, a budući da su totalno zakazale sve institucije, preuzeli teret savjesti društva. I u skladu sa svojim moralnim, estetskim i jezičnim uzusima ovim svojim per excellance političkim manifestom poslali u pi..u materinu i Mamića i Šukera i Čačića i Vrbanovića i cijelu tu svima vidljivu močvaretinu u i oko HNS, koju nitko ozbiljno niti ne pokušava isušiti.

Pri tome ih više-manje boli k..ac što su, na primjer, ovim činom ozbiljno pomrsili račune ozbiljno uzdrmanoj hrvatskoj desnici u rasponu od notornih ustašoida organiziranih u zdrugove HSP Dr Ante Starčević i HOS, njihove stranačke vojske, pa do prijestolujuće hadezeove manekenke na Pantovčaku. A ti su baš na izglednosti uspjeha naše nacionalne nogometne vrste na EP, te uzurpaciji svekolikog pozitivnog domoljubnog efekta tog uspjeha, gradili iluziju svoga povratka na vlast na skorim ponavljajućim  parlamentarnim izborima, a koju vlast su netom profućkali. Pokazali su pri tome visoki, možda iz njihove perspektive i najviši mogući stupanj društvene odnosno političke svijesti, poručujući da im se  je.e i za, zasigurno barem njima, „najvažniju sporednu stvar na svijetu“, ako uistinu, eto i po njihovim kriterijima, najvažnije stvari u društvu i u politici ne funkcioniraju.

Za razliku od stvarno (potencijalno) besprijekornog stupa obrane istinskih hrvatskih političkih vrijednosti Domazora Milavidanovića, koji zadovoljavajući svoju bezgraničnu prepotenciju ne preže provocirati svoju i nacionalnu sudbinu zabijajući neobranjivi autogol u posljednjoj minuti sudačke nadoknade kod stanja 2:1 za nas. Što nema veze, jer da će nam i ovih 2:2 sigurno biti dostatno za prolaz u drugi krug natjecanja.

PS 1.

Bravo Vatreni! Bravo, hrvatski navijači! A Vama neprijateljici europske Hrvatske, mrziteljici takve svoje reprezentacije i države (takozvani hadezenjaruši) poručujem: odgovarat ćete i za one „orjunaše“ i za toleranciju na HOS i na „za-dom-spremni“ i na Rafaela Viteza Bobana! Sram Vas bilo!     

PS 2.

Ceterum censeo…uostalom mislim da treba ukinuti: 1) hrvatsko državljanstvo svima koji ne prebivaju u Hrvatskoj; 2) Ministarstvo turizma; 3), a mostu preko Rijeke dubrovačke vratiti njegovo časno, izvorno ime – Most Dubrovnik.

Ostavite odgovor