BRANITELJ-ISTINE-JOŠ-JEDNOM-O-KANONIZACIJI-STEPINCA

BRANITELJ ISTINE: JOŠ JEDNOM O KANONIZACIJI STEPINCA

Moja odbrana dela Dr Rivellija je iz dubokog poštovanja prema životnom djelu toga Italijana, posvećenom raskrinkavanju paralizirajućeg zla ukotvljenog u genetski kod zabrinjavajućeg broja mojih sunarodnjaka

 

Ljubaznošću autora, objavljeno u „Glasu grada“ (www.glasgrada.hr)

 

U četvrtak 14. aprila 2016. godine, u apsolutno kontroliranoj i laboratorijski steriliziranoj domaćoj atmosferi dubrovačkog klero-ustaškog okupljališta, trebao se zbiti završni i odlučni obračun s eventualnim još egzistirajućim čudacima na području Dubrovačke biskupije koji imaju rezerve glede i u svezi neminovne skore kanonizacije već blaženoga kardinala Alojzija Stepinca.

Radilo se o pomno organiziranom i temeljito pripremljenom „ziceru“, u kojemu su nastupali reprezentativna trojka u sastavu: generalni vikar Dubrovačke biskupije monsinjor Dr Petar Palić OP, profesorica povijesti sa Hrvatskih studija Dr Slavica Stojan OP, te glavom i bradom postulator za proglašenje svetim Alojzija Stepinca, monsinjor Dr Juraj Batelja OP. U dupke punoj dvorani već odavno svetoga Pape Ivana Pavla II, apsolutno spremnoj kao bugačica upiti svaku riječ izlagača, bez trunke sumnje da bi bilo kome u publici bilo što moglo pasti na pamet – izvan onoga što im se servira i koliko im se i kako servira.  

Predstavljena je knjiga „Rivellijeva zavjera laži – Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska Pravoslavna Crkva“, kojom je postulator blaženikove kauze dr Juraj Batelja OP naumio za vijeke i vjekova satrati teze talijanskog povjesničara, za njih troje „povjesničara“, Marka Aurelija Rivellija (1935-2010) iznesene u njegovoj knjizi „Nadbiskup genocida“.

BRANITELJ ISTINE: JOŠ JEDNOM O KANONIZACIJI STEPINCA-knjigaKnjiga „L’Arcivescovo del genocidio“, prvotno izdana na francuskom pod naslovom „Le genocide occulte“ (u prevodu „Skriveni genocid“). Cilj skupa u Dubrovniku je bio diskreditacija pomenute knjige – odnosno ukloniti tu, možda i posljednju smetnju za ispunjenje Bateljine životne misije.

Uvodno je dr Palić jasno limitirao predmet „rasprave“ tako da je blaženi Alojzije Stepinac „za svakog dobronamjernog čovjeka, katolika i vjernika bio, ali i ostao najsvjetliji lik crkve božje u Hrvata“. Ali činjenica je da i „danas ima onih koji upiru prst u kardinala Stepinca, a jedan od njih da je M. A. Rivelli“, koji je „u svojoj knjizi iznio stavove Srpske pravoslavne crkve i njihovog protivljenja proglašenju svetim blaženoga Stepinca“. Danas više nema dr Rivellija (umro je 2010. godine), a komemoracija mu je bila „nećete vjerovati – u Banja Luci“. To je bio najefektniji argument Dr Slavice Stojan u njezinom upinjanju da znanstveno vjerodostojno pobije Rivellijevo djelo!

Zbog toga ću, za dubrovačke slike i prilike očekivano, a čini se i za cijelu Hrvatsku, njegov branitelj morati biti ja. Činim to ne iz pijeteta prema njegovoj totalno nezaštićenoj osobnosti  u odnosu na vojsku od 4-5 milijuna više ili manje nabrijanih hrvatokatolika, već iz dubokog poštovanja prema životnom djelu toga Italijana, posvećenom raskrinkavanju paralizirajućeg zla ukotvljenog u genetski kod zabrinjavujećeg broja mojih sunarodnjaka.

Dakle, podmuklo lažete, odnosno da upotrijebim draži mi dubrovački vulgarizam, ovdje čak i eufemizam – prdoklačite! Dakle ona čudna skraćenica OP uz Vaša imena stoji za Ordo Prdoclachinorum“ (u prevodu „Red prdoklačina“). To je parodija na „Ordo Praedicatorum“ ili na našem jeziku “Red propovjednika“ – kako sebe nazivaju dominikanci, odnosno  „bijeli fratri“. Monsinjori i monsinjore – kada insinuirate da bi pokojni dr Rivelli sluganski pronosio stavove Srpske pravoslavne crkve. Ne, on samo iznosi svoje  stavove do kojih je došao dugogodišnjim istinskim znanstvenim proučavanjem u svijetu (njegovoj Italiji, Europi), a i u nas, nedovoljno poznatog i istraženog fenomena hrvatskog kleroustaštva. Baš je po toj klero-komponenti neprispodobiv, čak i sa njemačkim nacizmom, pa i sa italijanskim fašizmom.

Dr Rivelli nije bio osoba „bez biografije, bez zanimanja, ni povjesničar ni pisac… Tek u 50-tim godinama diplomirao je političke znanosti, a u 64. godini napisao prvi pamflet o katoličkoj crkvi u Hrvatskoj i nadbiskupu Stepincu. To mu je objavila izdavačka kuća ‘Kaos’ iz Milana. Molim Vas obratite pažnju na ovo ime, jer „nomen est omen“ i s mješavinom patetike, demagogije i  gađenja prevalila preko usta. A iste je godine prevedena na srpski jezik i objavljeno u Nikšiću – kako je, primjenjujući  znanstvene i kolegijalne argumente (ad hominem) primjerene svjetskosti ugleda svojih Hrvatskih studija, procijenila njegovo djelo dr Stojan. Bio je on povjesničar, možda i jedan od najznačajnijih i najkorisnijih za suvremenu hrvatsku povijest i suvremene Hrvate, koje još čeka suočavanje sa zlom koje je on kirurški precizno i jezgrovito razgolitio najprije u svojoj doktorskoj disertaciji 1981. godine na uglednoj rimskoj La Sapienzi (dakle u pristojnoj 46-toj godini života), a potom to proširio u ovu knjigu. Ona mu se prvo tiskala u Ženevi za švicarsko-francusko jezično područje, a potom 1999. godine i na italijanskom. Ubrzo je prevedena na srpski i izdana u Nikšiću, a u nas će moćna držav(otvor)na Crkva u Hrvata učiniti sve da se nikada ne pojavi – pa tako Rivellija možete konzultirati ako znate italijanski, francuski ili (srpsku) ćirilicu.

A kad biste, poštovani čitaoci, znali italijanski, francuski ili ćirilicu i imali malo intelektualne znatiželje – mogli biste se uvjeriti da se Rivellijevom knjigom već jeste ostvarilo proročanstvo vidovitoga postulatora dr Jurja Batelje – da će „sva istina o blaženom Alojziju Stepincu kad-tad izaći na vidjelo“. I da Senekina misao da „Onaj koji ne prijavi zločin koji mu je poznat, podržava ga.“, koju dr Rivelli uzima kao geslo svoga remek-djela, pogađa u samu bit predmeta njegova znanstvenog rada. Da svih onih, kako nas je dr Slavica Stojan brifirala, više od 45 000 arhivskih dokumenata na kojima se bazira Bateljino „znanstveno djelo“, kojim on tobože opovrgava Rivellijeve optužbe o neoprostivom grijehu nečinjenja odnosno suučesništva ondašnjeg zagrebačkog nadbiskupa i vikara svekolike ustaške vojske, a „koje ima 403 stranice i sastoji se od 50-tak poglavlja, sadrži oko 1,200 fusnota, popis literature i izvore, te kazalo imena“ – nema veću dokaznu snagu niti od jednog jedinog, do Vatikana i Rivellijeve Genove. O obližnjem zagrebačkom Kaptolu da i ne govorimo. Razgovijetno i gotovo u realnom vremenu razlijegajućeg se, krika od onih samo u Jasenovcu umorenih, dosad poimence znanstveno vjerodostojno utvrđenih 83,145 (osamdeset tri tisuće stotinu četrdeset pet) Ljudi (stvorenih na sliku i priliku Božju), od kojih je svako četvrto (20,101) bilo Dijete (rajnik).        

I na koncu, gospodo monsinjori i gospođe monsinjore, znate vi dobro da Srpska pravoslavna crkva nije vaša, odnosno Stepinčeva najveća prepreka. Ma „tanki“ su i oni sa svojim „svetiteljima“ i kad-tad će shvatiti da je ponajviše u njihovu interesu da osoba poput Stepinca kontaminira oltare suparničke im Crkve u Hrvata… Ali Rivelli će vas trajno nastaviti progoniti – jer usporedbom samo ovih dviju knjiga, evidentno mu ne možete parirati. On uglavnom elaborira ničim sputanu povijesnu odnosno znanstvenu istinu, a Vi, po logici svojih zvanja, zapravo uopće nemate pravo na (znanstvenu) istinu, već, bilo kao postulator/ica kauze, bilo kao vikar/ica biskupije, bilo kao profesor/ica na Hrvatskim studijima, bilo kao uhljebljenik/ca Hrvatskog instituta za povijest, Matice hrvatske ili Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, bilo one zagrebačke bilo mostarske, morate i smijete dokazivati, u ovom slučaju, samo kako Stepinac „apsolutno“ zavređuje biti svetac. Jer da, između ostalog, „nije podržavao ustaški režim“, a zanemarivati, ignorirati ili minimizirati sve, pa i najeklatantnije dokaze koji ukazuju, pa i vrište da to ne mirita, jer, na primjer, nikada nije osudio ustaški režim, odnosno učinio bilo što konstruktivno primjereno funkciji koju je obnašao na obuzdavanju tog per exellence zločinačkog i idiotskog, protuljudskog, protukršćanskog i protuhrvatskog režima. Makar i ovako kako to ja činim ovim napisom.

P.S.

Ceterum censeo… Uostalom mislim da treba ukinuti: 1) hrvatsko državljanstvo svima koji ne prebivaju u Hrvatskoj; 2) Ministarstvo turizma; 3) Mostu preko rijeke dubrovačke vratiti njegovo časno, izvorno ime – most Dubrovnik.

Ostavite odgovor